|
Kratki prikaz koji slijedi nije dovoljan za
dostojno orisati put i karakter onoga što sjaji
imenom 4. gardijska brigada, namjera nam je samo
kratko podsjetiti na neke značajke i vremena.
U pripremama za ustrojavanje Zbora narodne garde
28. travnja 1991. začela se i 4. brigada ZNG,
danas 4. gardijska brigada Hrvatske vojske.
Odmah nakon osnutka redarstvenicima iz Središta
za izobrazbu postrojbi za posebne namjene MUP-a
u Lučkom, Rakitju i Kumrovcu, priključuju se
dragovoljci, uglavnom s područja južne Hrvatske
i zapadne Hercegovine. U kampovima Resnik, Trilj
i Imotski započinje obuka i ustrojavanje
glavnine ljudstva, ali i kontinuirani prijem
novaka. Odmah je bilo jasno da ljudstvo neće
biti problem već temeljna briga postaje kako mu
osigurati barem najosnovnije pješačko oružje. O
tenkovima, topništvu i drugom oružju veće
vatrene moći, tada se nije moglo ni sanjati,
ipak, na razne načine prikupljeno je ono
najosnovnije, čime bismo se mogli suprostaviti
neprijatelju.
Već 31. 07. 1991. godine brigada pod
zapovijedanjem današnjeg generala bojnika Ive
JELIĆA dobiva prvu borbenu zadaću te jedan njen
dio kreće u Kruševo.
Tako 01. 08. slijedi prvi oružani sukob. Tu u
Kruševu, zadan je prvi udarac neprijatelju, o
čemu svjedoči i Radio Knin priznavanjem velikih
gubitaka. Nakon mjesec i pol dana uspješne
obrane, zbog nepovoljnog taktičkog položaja
padom mjesta Jasenice, brigada se morala izvući
iz Kruševa. Dok je glavnina snaga bila u
Kruševu, dio brigade je branio Vrliku.
15. 09. 1991. godine Zrakoplovni vod 4.
gardijske brigade sudjeluje u uspješnoj akciji
osvajanja vojarni kod Ploča «Zelena tabla – Male
Bare», kada je zarobljeno cjelokupno naoružanje
Teritorijalne obrane Ploče, Vrgorac i Makarske
te dosta protuoklopnih sredstava i ponešto
topničkog oružja. Dok dvije bojne djeluju na
drniškoj i sinjskoj bojišnici dio brigade
angažiran je u bojnim djelovanjima na prostoru
Zadra i Šibenika. U takvim prilikama se stvaraju
i prve topničke snage brigade, sastavljene od
tek nekoliko lakših oruđa potpore, uglavnom
minobacača 82 i 120 mm.
Zbog neposredne ugroženosti Dubrovnika tri
samostalna voda 4. gardijske brigade sredinom
listopada ulaze u grad pod okruženjem i
stavljaju se u njegovu obranu na Srđu i
Mokošici, gdje ostaju sve do sklapanja primirja.
Uz ova tri voda za obranu juga brigada angažira
i svoju 4., a zatim i 3. bojnu u prosincu 1991.
godine i to na području Imotica – Topolo. U isto
vrijeme se i samostalna satnija pod
zapovijedanjem pokojnog Andrije Matijaša
angažira u obrani Stona. Zapovjedništvo brigade
se od siječnja 1992. smješta u Ploče, dok se
jedna bojna nalazi na bistrini, jedna u
Metkoviću, a jedna bojna je držala pozicije od
Posedarja prema Pagu.
Početkom lipnja 1992. godine zapovijedanje
brigadom preuzima, danas brigadni general, Mirko
ŠUNDOV. Krajem istog mjeseca zapovjedno mjesto i
glavnina snaga brigade seli iz Hutova u Orašac.
Nakon kratke konsolidacije snaga uslijedilo je
nekoliko teških bitaka u kojima su uz veliko
ljudsko zalaganje i žrtvu zauzeti dominantni
objekti, otvoren je prostor za potpuno
oslobađanje dubrovačkog zaleđa, pa je prodor
nastavljen prema Uskoplju. Herojskim pothvatima
pješačkih postrojbi u ovim bitkama svakako treba
istaknuti i ulogu oklopno – mehanizirane
satnije, koja je pod vodstvom pokojnog Andrije
Matijaša bitno pridonijela ovladavanju
područjem.
Završna operacija kojom je cijeli prostor
dubrovačkog zaleđa, sve do granice na Prevlaci,
stavljen pod nadzor Hrvatske vojske, bila je
akcija «Vlaštica», nazvana po istoimenoj koti
koja je dominirala cijelim područjem. Akcija je
izvedena u teškim vremenskim uvjetima i unatoč
snažnom otporu neprijatelja uspješno okončana za
samo tri dana. Time je četvrta gardijska brigada
zajedno s 1. gardijskom brigadom HV «Tigrovima»
i drugim postrojbama HV, postavila crtu
bojišnice koja je ostala nepromijenjena do kraja
rata.
Nema vremena za odmor, pa nakon preustroja
brigade u studenom i prosincu 1992. godine,
slijedi druga velika zadaća. Bila je to
operacija Maslenica 21. 1. 1993. godine.
Brigada je ovdje prvi put mogla pokazati svoju
punu silu, učinkovitost i visoku taktičku
zrelost. Iako su se osjećale posljedice teških
bitaka na jugu, ljudstvo je gotovo
prepolovljeno, brigada je u akciju ušla visoko
motivirana i unatoč umoru bojno spremna. Već
prigodom izviđanja, skupina pripadnika 3. bojne
nailazi na minsko polje, a gubici nagovješćuju
teško izvršenje zadaće. I zaista operacija
«Maslenica» se pokazala jednom od težih i
zahtjevnijih u Domovinskom ratu. Sama napadna
operacija trajala je dva i pol dana i brigada je
u suradnji sa drugim postrojbama Hrvatske vojske
uspješno obavila postavljenu zadaću. Po prelasku
u obranu, već umorni borci morali su otrpjeti
silovite protuudare, u kojima su u nekoliko
slučajeva požrtvovnim akcijama pojedinaca i
manjih skupina očuvani stečeni položaji od
novigradskog zaleđa do sela Kašić. Važnost
izvedene operacije i sa gledišta obrane Zadra,
koji je do tada trpio česta granatiranja, ali i
s obzirom na mogućnost korištenja novog
pontonskog mosta u Masleničkom ždrilu, svrstao
je ovaj ratni uspjeh među veće pobjede u
Domovinskom ratu, a 4. brigadu potvrdio kao
jednu od najboljih postrojbi Hrvatske vojske.
Brigada je ovdje prvi put pokazala punu snagu i
upotrijebila bojna sredstva koja do tada nije
imala. U nedostatku potrebne obuke i iskustva
motivirani borci pridonijeli su da operacija od
početka do kraja bude izvedena visoko
profesionalno i učinkovito.
Koncem ožujka 1993. godine brigada predaje
područje odgovornosti 3. gardijskoj brigadi i
odlazi na zasluženi odmor, te pristupa daljnjoj
obuci i prijeko potrebnoj popuni. U to vrijeme
zapovijedanje brigadom preuzima, današnji
general bojnik Damir KRSTIČEVIĆ, a dotadašnji
zapovjednik, danas brigadni general Šundov,
odlazi na novu dužnost.
Uz stalni rad na ustroju i popuni 4. brigada je
početkom lipnja 1993. godine ponovno na borbenim
crtama, najprije u prostoru vodičkog zaleđa, a
potom ponovo na prostorima oslobođenim u
operaciji Maslenica, gdje uspješno provodi
aktivnu obranu.
Kako bi se održala stalna borbena spremnost,
obzirom na prilike i uvijek prisutnu mogućnost
borbene uporabe, brigada je u neprekidnom
procesu unutarnje izobrazbe i uvježbavanja.
Vrhunac je pokazala u primjerno izvedenoj
taktičkoj vježbi sa bojim ciljanjem, «Bandira
94» kojoj su bili nazočni uz Predsjednika RH i
Vrhovnika OS, dr. Franju Tuđmana i Ministra
obrane Gojka Šuška, brojni strani diplomatski
predstavnici. Četvrta gardijska brigada kao već
stasala postrojba, sa svim odlikama dobro
organizirane i ustrojene vojne organizacije
postaje stalna interventna snaga nadređenom
zapovjedništvu i kao takva sa uspjehom provodi
sve postavljene zadaće.
Tijekom 1994. i prve polovice 1995. godine 4.
gardijska brigada je u sklopu svog zbornog
područja izvršavala sve postavljene zadaće te
provodila intezivnu obuku pripremajući se za
završne operacije oslobađanja okupiranih
dijelova RH, a daljnjem razvoju događanja
pridonio je i «Splitski sporazum», potpisan 22.
srpnja 1995. godine. Operacija «Ljeto 95» mogla
je početi. Obzirom na nepovoljnu konfiguraciju
terena u nastupanju prema Bosanskom Grahovu i
teškoće koje su se ukazale u prvim pokušajima
ovladavanja tim prostorom, Četvrta je dobila
zapovijed uključiti se u operaciju unatoč
činjenici da je tek puštena na odmor. Odmah iz
pokreta postrojbe Četvrte krenule su prema
Bosanskom Grahovu i već sutradan su zajedno sa
7. gardijskom brigadom ovladale njegovim širim
prostorom.
Uslijedila je «Oluja». Nakon posljednjih
operacija, postalo je već jasno da je slijedeći
cilj, grad Knin, pa je neprijatelj ovakvim
razvojem događaja doveden u težak taktički
položaj.
Dana 5. kolovoza 1995. godine taj trenutak je i
dočekan. U sklopu široke vojno – redarstvene
operacije «Oluja», Četvrta je skupa sa 7.
brigadom ušla u Knin i nakon kraćeg zadržavanja
nastavila progoniti neprijatelja prema granici
Republike Hrvatske, u pravcu mjesta Srb.
Već u 14.40 sati istog dana područje je bilo pod
nadzorom. U naredna dva dana slijedile su akcije
s ciljem osiguravanja granice Republike Hrvatske
nakon čega je postrojba zamijenjena. Odmor nije
dugo trajao.
Naime, neprijatelj je u namjeri vraćanja
izgubljenog krenuo u prutuudar na položaje 141.
brigade Hrvatske vojske kod prijevoja Derala
između Strmice i Bosanskog Grahova te ih zauzeo.
Dio brigade je 15. kolovoza 1995. godine žurno
upućen u ispomoć na to područje, gdje je
presjekavši komunikaciju Drvar – Resanovci,
doveo napadače u nepovoljan taktički položaj. Uz
žestok otpor neprijatelja angažirane snage su
već sljedećeg dana povratile izgubljene položaje
i vratile se u Knin.
Početkom listopada 1995. godine brigada dobiva
novu borbenu zadaću u operaciji nazvanoj «JUŽNI
POTEZ». Cilj operacije je bio ovladavanje širim
prostorom Mrkonjić Grada. Snage Hrvatske vojske
su 9. listopada 1995. godine obavile silovitu
topničku pripremu te je do kraja dana završen
najteži dio zadaće, u potpunosti su razbijene
neprijateljske snage i natjerane u bijeg.
Taj dan bi zasigurno bio zapamćen kao sjajan
prikaz snage i organiziranosti Hrvatske vojske
da nije pomućen smrću legendarnog hrvatskog
časnika i istinskog simbola ove brigade generala
Andrije Matijaša Pauka.
Četvrta gardijska brigada je u Domovinskom ratu
položila 196 života, 4 gardista se vode
nestalim, a 1600 njezinih pripadnika je ranjeno
ili na drugi način stradalo. Kroz nju je prošlo
mnogo iznimnih boraca, dočasnika i časnika koji
su danas u mirovini ili na drugim dužnostima.
Svi oni, s manjim ili većim zaslugama učinili su
da ime 4. gardijske brigade postane nezaobilazno
u stvaranju novije hrvatske povijesti. |
