1.6. 2025. - U Metkoviću je 1. lipnja 2025. godine obilježena 34. obljetnica ustrojenja A satnije ZNG-a Metković, prve profesionalne postrojbe Zbor narodne garde u Dolini Neretve i Dubrovačko-neretvanskoj županiji. Ovaj značajan datum podsjeća na hrabrost i odlučnost 120 mladića koji su se, bez odora i naoružanja, ali s velikim srcem, okupili 1. lipnja 1991. godine u barakama nekadašnjeg građevinskog poduzeća Beton u Industrijskoj ulici, gdje je uređena vojarna s potrebnim sadržajima. Povodom 34. obljetnice osnivanja A satnije ZNG-a Metković, na rivi u Metkoviću položeni su vijenci i zapaljene svijeće kod spomenika poginulim braniteljima, u znak sjećanja na hrabrost i žrtvu pripadnika ove postrojbe koji su svojim doprinosom pomogli izgraditi temelje neovisne Hrvatske.
A satnija ZNG-a Metković ostaje simbol hrabrosti, odlučnosti i požrtvovnosti u borbi za slobodu, a njena uloga u Domovinskom ratu trajno je upisana u povijest Metkovića i Hrvatske.

Početci i formiranje satnije

Satnija je ustrojena od mladića s područja bivše općine Metković te iz zapadne Hercegovine. U početku su raspolagali samo s nekoliko komada naoružanja koje su donijeli pripadnici pričuvnog sastava MUP-a. Već 10. lipnja 1991. godine satniji se pridružilo 15 redarstvenika iz Valbadona i 11 iz Kumrovca, donoseći dodatno naoružanje i opremu. Prvo službeno naoružanje, češke zbrojevke, stiglo je u srpnju, dok su prve odore izrađene od maskirnog platna za lovačka odijela u nekadašnjoj Jugoplastici.

Prva borba i ključne akcije

Prvo značajno borbeno djelovanje satnije bila je akcija „Zelena tabla-Mala Bara“ 14. rujna 1991. godine, u kojoj je postrojba odigrala ključnu ulogu u osvajanju skladišta naoružanja i sukobu s minolovcima na Sidrištu u Pločama. U toj akciji ranjena su trojica pripadnika. Do kraja 1991. i tijekom 1992. godine satnija je sudjelovala u borbama na južnom bojištu, od Slanog do Stona, te u obrani Dubrovnika, gdje je jedan pripadnik zarobljen.
Žrtve i doprinos Domovinskom ratu

Kroz A satniju ZNG-a Metković od 1991. do početka 1993. godine prošlo je oko 200 pripadnika. Od toga je 26 ranjeno, 22 su preminula nakon rata, a šestorica su poginula: Renato Čović 1991. u obrani Stona, Eugen Erjauc 1992., Mario Nikolić-Kiš 1993. te Stjepan Dropulić 1994. u operaciji Zima ’94. Početkom 1993. godine satnija je premještena na zadarsko bojište, gdje se u sastavu 3. bojne 4. gardijske brigade istaknula u akciji Maslenica. U tim teškim tromjesečnim borbama poginuo je Mario Nikolić-Kiš, a ranjeno je 17 pripadnika. Pripadnici satnije, već iskusni časnici i dočasnici, nastavili su sudjelovati u svim ključnim operacijama 4. gardijske brigade do kraja Domovinskog rata, uključujući operacije Skok 2, Ljeto ’95, Oluja, Maestral i Južni potez.

Izvor: MetkovićNET